Nakon dojenačkog razdoblja koje traje do navršene prve godine života slijedi još jedno razdoblje djetetovog rasta i razvoja koje značajno utječe na kasnije djetinjstvo i odraslu dob. Od navršene prve do navršene treće godine dijete nazivamo malo dijete, malo nespretni prijevod engleskog izraza toddler koji označava drugi dio prvih 1000 dana. To je razdoblje obilježeno ubrzanim rastom i razvojem svih organa kao i sazrijevanjem imunološkog sustava, brojnih motoričkih i intelektualnih sposobnosti djeteta.
U ovom razdoblju dijete nauči hodati i govoriti – postaje svjesno sebe. Fizički rast mozga odvija se samo do kraja treće godine i nakon toga ostaje jednak po veličini i težini do kraja života. Imunološki sustav je po prvi put izložen brojnim izazovima iz okoliša, kao i infekcijama uzrokovanim boravkom djeteta u jaslicama i vrtiću. Rast samopouzdanja u vlastite fizičke sposobnosti potaknut će ih da eksperimentiraju u aktivnostima kao što su četkanje zuba i skakanje po namještaju, kao i pomoći im da nauče koristiti sitnice.
Sve navedeno zahtjeva veliku potporu odgovarajuće prehrane. Brzi rast, fizička aktivnost, imunološki izazovi, intelektualni i emocionalni razvoj nemogući su bez odgovarajuće količine hranjivih sastojaka. Prehrana je najvažnija jer je količina hranjivih sastojaka potreban u ovom razdoblju od tri do pet puta veća po jedinici tjelesne težine u odnosu na kasnija životna razdoblja, a istovremeno je površina crijeva koja resorbira hranjive sastojke 6 puta manja nego u odrasloj dobi. Uravnoteženost je najvažnija riječ jer moramo dobro paziti koje hranjive sastojke dajemo, u kojoj količini i kakva je njihova resorpcija iz probavnog sustava te kako su oni probavljivi.
U odnosu na dojenačko razdoblje uloga ugljikohidrata kao izvora energije je povećana, i njihov udjel u ukupnoj energiji raste na 45% – 60% u hrani u odnosu na dojenačko razdoblje kada iznosi oko 40%. Vrlo je važna i vrsta ugljikohidrata i poželjno je odmah obratiti pažnju na glikemijski indeks tj, brzinu kojom se apsorbirani ugljikohidrati pojavljuju u krvi. Potrebno je uvoditi u prehranu uz uobičajene šećere i dio složenih ugljikohidrata koji se sporije razgrađuju i pružaju duži osjećaj sitosti.
Posebno je važno obratiti pažnju na neprobavljive ugljikohidrate koji potpomažu razvoj zdrave crijevne mikroflore, koja značajno podupire imunitet i prema nekim istraživanjima smanjuje učestalost alergija i infekcija. Neprobavljivi ugljikohidrati se mogu unositi putem biljnih vlakana, dojenjem koje je vrlo rijetko u ovoj dobi i hranom za malu djecu obogaćenom mješavinama neprobavljivih ugljikohidrata. Bjelančevine moraju biti lako probavljive i s dovoljnim udjelom esencijalnih aminokiselina. Potrebno je kombinirati bjelančevine životinjskog porijekla s određenim manjim udjelom bjelančevina biljnog porijekla. Uz to je važno ne pretjerati s velikim unosom, jer kasnije može povećati sklonost prekomjernoj težini. Masti čija se uloga iz najvećeg izvora energije više pomiče na građevne elemente živčanog i imunološkog sustava se moraju držati u okvirima ne prevelikog unosa zasićenih masnoća i izbjegavanja trans masnih kiselina iz industrijski obrađene hrane.
Posebno je važno paziti na odgovarajuću količinu LC PUFA ili dugolančanih polinezasićenih masnih kiselina koje možemo dobiti iz masne ribe, nekih sjemenki, lanenog ulja ili iz mlijeka za malu djecu koja su obogaćena ovom vrstom masnoća. Najveći nedostatci u prehrani koji se javljaju u razvijenim zemljama su nedostatak vitamina D nedostatak željeza, prevelika količina bjelančevina, prevelik unos ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom, prevelik unos industrijski prerađene hrane s velikim količinama trans masnoća koji su uzročnici prikrivenih upalnih procesa u organizmu koji su kasnije uzrok mnogih zdravstvenih problema.
Ključna uloga prehrane je mnogo više naglašena nego ranije, zbog ključnog problema koji
počinje baš u razdoblju malog djeteta, a nastavlja se nažalost dalje u djetinjstvu i odrasloj dobi, a to je nedostatak fizičke aktivnosti. Djeca su zbog načina života sve manje na otvorenom i
u prirodi a sve više čak i u dobi malog djeteta pred ekranima. Posljedica toga je trenutno
najveći javnozdravstveni problem a to je prekomjerna tjelesna težina čija je učestalost
narasla samo u posljednjih deset godina s 10% na preko 40 % kod djece i adolescenata.
Naravno, tu su i sve posljedice koje iz toga proizlaze kao što je hipertenzija i dijabetes koji se također sve češće javljaju u dječjoj dobi. Imunološki sustav malog djeteta je kako je gore spomenuto u toj dobi izložen mnogim izazovima, a pošto je najveći dio njegove aktivnosti u crijevima vrlo je važno uravnotežiti crijevnu mikrofloru unošenjem dovoljne količine vlakana, željeza i vitamina D.
Najbolji savjet u prehrani male djece je raznovrsnost i uravnoteženost. Važno je koristiti što više svježih neprerađenih namirnica, razviti naviku svakodnevnog unosa voća i povrća, uvesti u prehranu manje količine orašastih plodova i sjemenki. Poželjna su dva obroka ribe tjedno, posebno masnije plave ribe. Kod mesa je potrebno paziti da se izmjenjuje konzumacija bijelog i crvenog mesa u odgovarajućim količinama. Mliječne proizvode koristiti umjereno s naglaskom na fermentirane proizvode kao što je jogurt i umjerenu konzumaciju maslaca. Poželjno je, iako se neki ne slažu s time izbjegavati velike količine mlijeka i umjesto njih koristiti prilagođenu hranu za malu djecu.
Povremeno ćemo slati obavijesti o novostima s portala, korisnim savjetima i pogodnostima. Budite među prvima koji će to saznati!
