Ugljikohidrati u hrani za dojenčad i malu djecu

Beba jede na bočicu - zamjenska hrana za bebe

Ugljikohidrate u hrani za dojenčad i malu djecu nastoji se što je moguće više prilagoditi sastavu majčinog mlijeka. Jednako kao i kod majčinog imaju najveći udjel u sastavu suhe tvari, oko 70%. Pretežito sadrže laktozu, iako se u određenim slučajevima koristi maltodekstrin. Kod hrane za dojenčad sastav je određen zakonskim regulativama koje su nastale na osnovu preporuka EFSA-e (Europske agencije za sigurnost hrane) koja, proučavajući sve znanstvene i medicinske izvore, donosi granične vrijednosti ugljikohidrata i svih ostalih sastojaka.

Ugljikohidrate dijelimo na probavljive i neprobavljive. Probavljivi ugljikohidrati su najvažniji kao izvor energije, a tek nakon toga dolazi njihova uloga kao građevnih elemenata ili modulatora metaboličkih procesa. Razlog tome je brza i jednostavna probava najzastupljenijih ugljikohidrata i njihova mogućnost prenošenja krvotokom u sve dijelove organizma.

U hrani za dojenčad i malu djecu ugljikohidrati čine manji dio energetske vrijednosti (oko 40%) u odnosu na masti, pogotovo u prvih 6 mjeseci bebinog života. Nakon uvođenja dohrane ugljikohidrati preuzimaju glavnu ulogu kao izvor energije, kao i kasnije kod uvođenja standardnih namirnica u prehrani male djece.

Neprobavljivi ugljikohidrati imaju značajnu ulogu u probavi i imunosnom sustavu. Oni zapravo nisu potpuno neprobavljivi, dio njih se razgradi u probavnom sustavu djelovanjem bakterija ili crijevne mikroflore u probavljive sastojke. Neprobavljivi ugljikohidrati najznačajniju ulogu imaju kao hrana za crijevnu mikrofloru, a i od velikog su značaja za imunosni sustav i njegov razvoj. Neprobavljivi ugljikohidrati postali su zadnjih godina nezaobilazan sastojak hrane za bebe i malu djecu. Nalazimo ih pod nazivmo HMO (human milk oligosacharides), odnosno oligosaharidi majčnog mlijeka. Pažnju su privukli tek prije dvadesetak godina i od tada su jedan od fokusa istraživanja .

Ugljikohidrati se prema kemijskom sastavu dijele u sljedeće skupine skupine:

  • monosaharidi
  • disaharidi
  • oligosaharidi
  • polisaharidi

Monosaharide i disasaharide uobičajeno nazivamo šećerima.

Za prehranu su najvažniji:

  • glukoza ili grožđani šećer
  • fruktoza
  • galaktoza

Glukozu nalazimo samostalno u voću (pretežno grožđu) i medu, a najčešće se unosi u organizam kao dio saharoze (obični kristalni šećer) ili škroba (krumpir, kruh, tjestenina) koji se jednostavno probavljaju i odmah oslobađaju velike količine glukoze. Glukoza je osnovni šećer koji cirkulira našim organizmom i prenosi energiju u stanice. Razina glukoze u krvi mora biti dobro regulirana jer u trenutku kada padne ispod određene vrijednosti organizam prestaje funkcionirati. Također je vrlo važno da se u krvi naglo ne poveća količina glukoze unosom velike količine putem prehrane jer to i kod zdravih osoba predstavlja veliko opterećenje, a posebno kod osoba koje su u raznim fazama dijabetesa ili šećerne bolesti. Svakako je potrebno da se jedan dio ugljikohidrata u prehrani nalaz u obliku šećera s niskim glikemijskim indeksom koji se sporije probavljaju i omogućuju lakšu organizmu lakšu regulaciju razine glukoze u krvi.

Kao građevni elementi važne su:

  • riboza
  • dezoksiriboza

Ova dva šećera su građevni element ribonukleinske RNK i deoksiribonukleinske kiseline DNK koji su osnovni elementi genetskog materijala svih živih organizama.

Disaharidi spadaju u oligosaharide, ali ih zbog velike zastupljenosti možemo gledati kao izdvojenu skupinu. Najzančajniji disaharidi su:

  • saharoza
  • laktoza
  • maltoza

Saharoza je najčešći disaharid u svakodnevnom životu. Susrećemo ga u obliku konzumnog šećera u trgovinama i kućanstvima.

Laktoza ili mliječni šećer najvažniji je ugljikohidrat mlijeka sisavaca, a dobiva se spojem glukoze i galaktoze. Ako organizam nema odgovarajući enzim za hidrolizu nekog disaharida, najčešće se javljaju smetnje i poteškoće u probavi hrane. Primjer je netolerancija na laktozu uslijed manjka enzima laktaze.

Maltoza ili ječmeni šećer rezultat je spajanja dvije molekule glukoze. Maltoza se stvara kod klijanja ječma u procesu razgradnje škroba i koristi se najviše u proizvodnji piva.

Oligosaharidi su šećeri sastavljeni od dvije pa do deset jedinica monosaharida. U majčinom mlijeku najvažniji disaharid je laktoza, dok je u svakodnevnoj prehrani najzastupljenija saharoza ili obični šećer. Ova grupa ima i posebne neprobavljive oligosaharide nazvane prebiotici, a u novije vrijeme označeni kao HMO ili oligosaharidi majčinog mlijeka. U majčinom mlijeku ih je oko 200 vrsta i čine do 20 % njegove suhe tvari, ali za razliku od većine ostalih ugljikohidrata ne služe kao izvor energije, već služe kao hrana i modulatori crijevne mikroflore.

Polisaharidi su sastavljeni od velikog broja monosaharidnih jedinica. U polisaharide spadaju rezervne, ugljikohidratne tvari biljaka (škrob) i životinja (glikogen) te gradivne strukture biljaka (celuloza).

Dvije najčešće grupe polisaharida su:

  • škrobni polisaharidi – škrob, amiloza, inulin, amilopektin
  • neškrobni polisaharidi – celuloza, hidrokoloidi, pektini, hemiceluloza

Pojedini neprobavljivi polisaharidi imaju jednak učinak kao oligosaharidi majčinog mlijeka tj . služe kao hrana crijevnoj mikroflori i modulator probave i poznati su kao vlakna.

Razgradnja ugljikohidrata u probavi kreće već u ustima, a završava u tankom crijevu. Iz crijeva se mogu apsorbirati smo monosaharidi – fruktoza, glukoza i galaktoza. Apsorbiranni monosaharidi prebacuju se krvotokom do jetre gdje se prebacuju u sistemski krvotok.